A ZAŠTO SVE OVO ???

Zato jer kriza lako nastupi, a za njeno rješavanje treba znatno više vremena i napora nego što je potrebno vremena za nastanak krize.
Danas vladaju agresivni uvjeti poslovanja, a pravi efekti mogu proizaći samo iz kvalitete proizvoda, nivoa usluga, stalnog prilagođavanja novoj situaciji i korištenjem vlastitih prednosti prema konkurenciji.
To znači da uspjeh ovisi o ljudima, a rukovođenje ljudima nije ni najmanje "beživotna" stvar. U pogrešnom pristupu u radu s ljudima čest je slučaj da se nositelji efektivnih rješenja ušutkaju, a promjene kao osnovica razvoja odbacuju. Međutim, vrijeme je za promjene, a posebice za inovacije. Vrijeme za promjene, danas je, strahovito kratko.
Način razmišljanja, razumijevanja i shvaćanja promjena i inovacija postaje ključni čimbenik,
- poslovnih uspjeha.
U ovakvim uvjetima poduzetnički menadžment postaje temeljni nositelj uspjeha i to kroz stalne promjene. A nositelj tih promjena ponajprije je menadžment ugostiteljskog poduzeća.
Rukovođenje je profesija koja vrlo mnogo zahtijeva,
- uvijek osobu u potpunosti.
Ali nudi i brojna zadovoljstva za uspješno obavljen zadatak pa i brojne privilegije.
Ipak, najvažnija privilegija je:
- zadovoljstvo zbog uspjeha,
- a tek zatim brojne i izuzetne materijalne privilegije.
Cijena uspjeha za menadžere je vrlo velika jer je:
- menadžer "kormilar na brodu" koji se stalno nalazi u opasnosti da ga nepredvidiva struja (tržišta i konkurencije) otrgne kontroli.
Dakle, kod menadžera su tenzije stalne pa i kad se "zauzmu mirne vode" to ne traje dugo.
Zahtjevi koji se postavljaju pred menadžerom su veliki, razočaranja česta, brojna su ograničenja kojim
je menadžer okovan u vršenju zadataka itd.
Međutim, izgleda da je upravo, za menadžera u tome čar ovog poziva.
Upravo taj izazov koji se ogleda u osobnoj sposobnosti rukovođenja, da se uzmu (sakupe) raspoloživi
resursi, vrijeme i postojeća situacija i da se sve to stavi na gomilu (problema), a onda upotrijebi na najbolji način i svoje poduzeće odredi boljim od konkurencije,
- to je izazovan posao menadžera, a njegov posao je posao izazova.
U tome je i razlika poslova i zadataka menadžera u odnosu na poslove i zadatke svake druge profesije. Njegov je najvažniji zadatak da odgovori na izazove i to na način da "razvija ljude".
Ta njegova aktivnost treba biti rangirana ovako:
- briga o ljudima, na prvom mjestu,
- kreativan dio posla u odnosu na ljude,
- svakodnevne i stalne obveze, i
- izgradnja ukupne "klime" u poduzeću.
A da bi menadžer u svemu tome bio uspješan treba i sebe izgrađivati tako što će:
- upoznavati (upoznati) samog sebe,
- otklanjati vlastite predrasude (utvrđujući njihovo porijeklo),
- osposobiti se da vlada međuljudskim odnosima,
- izgrađivati pristup sugovorniku,
- otkrivati nadarenost suradnika,
- priznavati uspjehe drugih,
- adekvatno nagrađivati zaslužne, i
- angažirati suradnike, dodjeljujući im zadatke i odgovornost.
Kada je riječ o ugostiteljstvu onda treba istaknuti kako, ovisno o veličini poduzeća ove djelatnosti imaju, najčešće, mnoga odjeljenja pa prema tome i veći broj menadžera. Posebno srednjeg -operativnog.
Njihova ovlaštenja su jasno određena, a dužnosti standardizirane. Kad jednom strategijski menadžer ugostiteljskog poduzeća (direktor) postavi šefa (srednjeg menadžera) nekog odjeljenja ili službe, tada on njemu predaje sva ovlaštenja za to odjeljenje ili službu. A da bi ostvario funkciju kontrole kroz proces koordinacije, menadžer, najmanje jednom tjedno raspravlja sa šefovima odjeljenja o metodama za poboljšanje poslova, itd., a napose o unapređenju koordinacije u upravljanju poduzećem.
Mnogi rutinski i teški poslovi u ugostiteljstvu danas su eliminirani kroz tehnologiju, ali je zato kritična potreba za stručnim radnicima koji su voljni učiti i sposobni da rada kao članovi tima.
Zbog složenosti suvremene organizacije ugostiteljstva, specifičnih zahtijeva potrošača i sve veće konkurencije,
- zaposlenima više nije dovoljna samo stručnost (radno - tehnološka),
- već i iznad svega oni moraju biti visokostručni u specifičnom poslu u
odnosu s drugim ljudima (ovaj zahtjev, npr. nije izražen u industriji).
Zato se, ne samo pred menadžere, nego i pred sve zaposlene u ugostiteljstvu postavljaju visoki
zahtjevi, a to znači da svoj posao obavljaju ozbiljno i preuzmu odgovornost za uspjeh cijelog
poduzeća.